Nataša Ban Toskić liječnica je obiteljske medicine i predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM). Aktivno se zalaže za unaprjeđenje uvjeta rada i prava liječnika obiteljske medicine te bolje organiziran zdravstveni sustav u Hrvatskoj, posebno u segmentima zdravstvene skrbi za kronične bolesnike.

Koji su glavni izazovi s kojima se liječnici obiteljske medicine suočavaju u pružanju skrbi pacijentima s kroničnim bolestima, poput dijabetesa?

Skrb za pacijente s kroničnim bolestima, posebno dijabetesom, predstavlja kompleksan izazov zbog potrebe za kontinuiranom kontrolom i prilagodbom terapije. Za to je potrebno dosta vremena i posvećenost svakom pacijentu na jedinstven način. Obiteljski liječnici često se suočavaju s prevelikim administrativnim opterećenjem i prevelikim brojem pacijenata, što im otežava rad. Unatoč tome, ključ je u izgradnji povjerenja i redovitom praćenju pacijenata kako bi se osigurala optimalna skrb, a to je zapravo moguće jedino obiteljskim liječnicima. Zbog toga je dobro organizirana i optimalna obiteljska praksa u Hrvatskoj temelj kvalitetne skrbi, posebno za kronične bolesnike.

Nažalost, liječnici obiteljske medicine danas ne mogu propisivati cjelovitu terapiju za liječenje dijabetesa. Mogu, primjerice, propisivati inzulin, ali ne i određene tablete, što stvara nepotreban odlazak pacijenata dijabetologu i dodatno opterećuje sustav.

Nataša Ban Toskić

Kako procjenjujete ulogu preventivnih mjera u obiteljskoj medicini u sprječavanju razvoja kroničnih bolesti?

Prevencija je važan aspekt u sprječavanju razvoja kroničnih bolesti poput dijabetesa. Obiteljski liječnici imaju jedinstvenu priliku redovno viđati, komunicirati i upoznati sve članove obitelji. Na taj način mogu primijetiti neke njihove ustaljene prehrambene ili životne navike te ukazati na potencijalne zdravstvene posljedice. Kroz redovnu komunikaciju možemo educirati pacijente o važnosti zdravih životnih navika, redovitog vježbanja i pravilne prehrane. Na taj način možemo smanjiti rizik od razvoja bolesti i poboljšati kvalitetu života pacijenata.

Kako najnovija tehnologija i lijekovi mogu poboljšati skrb za dijabetičare?

Tehnologija nudi značajan potencijal u praćenju i upravljanju dijabetesom. Omogućava kontinuirano praćenje šećera u krvi, prilagodbu terapija u stvarnom vremenu i bržu komunikaciju između pacijenta i liječnika. Što se tiče lijekova, tu imamo široku paletu odabira koja se može prilagoditi svakom pacijentu i njegovim potrebama. Otežavajuće je osigurati da svi pacijenti imaju pristup svim lijekovima i tehnologijama te da ih znaju koristiti. No, ako pratimo dobre ishode liječenja i pacijenti imaju dobre rezultate kontrole dijabetesa, smanjit će se troškovi liječenja komplikacija, a više novca može biti usmjereno na prevenciju i kontrolu dijabetesa, na dobrobit svih nas.

Koje korake vidite kao prioritetne za poboljšanje kvalitete skrbi za dijabetičare u obiteljskoj medicini?

Jedan od glavnih prioriteta je smanjenje administrativnog tereta koji ometa obiteljske liječnike u pružanju direktne skrbi pacijentima. Osim toga, potrebno je osigurati bolje financiranje i resurse za edukaciju pacijenata o samoupravljanju dijabetesom, kao i poboljšanje suradnje između primarne i specijalističke zdravstvene skrbi. Uspostavljanje kontinuiranih kontrola kroničnih bolesnika je nužno za dobre rezultate liječenja. Pacijenti bi trebali dolaziti na redovite preglede minimalno jednom godišnje kako bi se provjerili parametri koji pokazuju dal je njihov dijabetes dobro kontroliran ili je ipak potrebno nešto promijeniti u njihovoj terapiji ili životnim i prehrambenim navikama. Također, veliki doprinos kvaliteti skrbi bilo bi ponovno osnivanje savjetovališta za kronične bolesnike pri domovima zdravlja, gdje bi oboljeli od dijabetesa mogli dobiti savjete i edukaciju potrebnu za razumijevanje i samokontrolu svoje bolesti.

Kakvu samokontrolu osobe s dijabetesom tipa 2 bi trebale provoditi?

Osobe s dijabetesom tipa 2 trebale bi redovito mjeriti razinu šećera u krvi pomoću glukometra. Broj mjerenja ovisi o terapiji i preporukama liječnika. Kontrola glikiranog hemoglobina (HbA1c) također je važna, a preporučuje se svakih 6 do 12 mjeseci kod liječnika obiteljske medicine. Međutim, HbA1c se treba češće kontrolirati, svakih 3 mjeseca, dok se ne postignu ciljne vrijednosti ili kada postoji klinička sumnja da bolest nije dobro regulirana. . Ona ne treba biti niti intenzivna niti profesionalna, dovoljna je šetnja ako je osobi sve drugo preveliki napor, ali mora biti redovna. Promjena prehrambenih navika je ključna, osobito smanjenje unosa ugljikohidrata i šećera. Umjesto slatkiša, gaziranih sokova i grickalica, potrebno je povećati konzumaciju povrća, voća i kvalitetnog mesa i grahorica. Kontrola tjelesne težine, zdrava prehrana i redovita tjelovježba uz korištenje lijekova i tehnologije za kontrolu dijabetesa omogućavaju dobru regulaciju šećera u krvi.

Koliko je važna uloga obitelji u liječenju pacijenata s kroničnim bolestima poput dijabetesa?

Uloga obitelji je neprocjenjiva. Podrška obitelji može značajno utjecati na uspjeh liječenja, jer motivira pacijente i pomaže im u pridržavanju preporučenih terapija i promjena u načinu života. Obiteljski liječnici jedini mogu i trebaju surađivati s obiteljima kako bi osigurali holistički pristup liječenju.