Agonisti GLP-1 vrsta su lijekova koja se preporučuje osobama s dijabetesom tip 2 radi smanjivanja razine šećera u krvi i tjelesne težine, kao i za zaštitu od srčanog i moždanog udara kod onih koji boluju od srčanih bolesti. Naučite više o ovim lijekovima, uključujući i nuspojave, kako djeluju te njihovu ulogu u dijabetesu i zdravlju srca.
Na žalost, osoba s dijabetesom ima dvostruko veći rizik za srčana oboljenja ili moždani udar, nego osoba koja ne boluje od dijabetesa. Bolest srca ponekad se opisuje kao „tiho“ stanje jer često nema simptoma dok se ne dogodi srčani ili moždani udar. Zbog toga je za osobe s dijabetesom osobito važno poduzeti mjere kako bi zaštitili srce. Udružili smo se s udrugom American Heart Association (Američka udruga za srce!?!?) i inicijativom American Diabetes Association’s Know Diabetes by Heart (KDBH), kako bi vam srce bilo zdravo, ako imate šećernu bolest.
Postoji mnogo načina da zaštitite svoje srce i smanjite rizik od srčanih oboljenja kada živite s dijabetesom – lijekovi za snižavanje kolesterola (statini), prestanak pušenja i tjelovježba posebno su važni. Međutim, pokazalo se da noviji lijekovi, uključujući SGLT-2 inhibitore i agoniste receptora sličnih glukagonu (GLP-1), štite srce i smanjuju rizik od mnogih specifičnih ishoda povezanih sa srcem za osobe s dijabetesom tip 2. Ovaj će se članak usredotočiti na GLP-1 lijekove.
Peptid sličan glukagonu 1 (GLP-1) je hormon koji se proizvodi u crijevima i pomaže u regulaciji apetita i razine šećera u krvi. U kombinaciji s glukozom, GLP-1 potiče lučenje inzulina nakon što pojedete.
GLP-1 su lijekovi koji djeluju poput hormona GLP-1 koji se proizvodi u vašem tijelu, pomažući regulirati razinu šećera u krvi na nekoliko načina, pa tako:
Ovi lijekovi pomažu regulirati razinu šećera u krvi osobama s dijabetesom tip 2; također smanjuju i apetit, što često rezultira smanjenjem tjelesne težine i rizika od srčanih oboljenja (srčani i moždani udar). Neki od ovih lijekova su također smanjili potrebu za inzulinom koji bi osobe s dijabetesom tip 2 mogle trebati. Većina GLP-1 agonista ubrizgava se potkožno kao i inzulin, dok je Rybelsus dostupan u obliku tableta koje se uzimaju oralno.
Članak je preveden i prilagođen, a izvorno dostupan na:
https://diatribe.org/what-are-glp-1-agonists-and-how-can-they-help-your-heart
p.s. GLP lijekovi su na preporuku dijabetologa dostupni i preko HZZO-a, uz određene preduvjete.
Mjerenje šećera u krvi je i dalje najtočniji, najprecizniji i najrelevantniji rezultat koji možete dobiti. I to ne u laboratoriju nego u udobnosti svog naslonjača. Ako mislite da vam prolijevanje krvi nije najugodnija aktivnost, draže vam je recimo gledanje Netflixa, podsjetit ću vas zašto je na mjerenje šećera u krvi ipak dobro potrošiti vrijeme.
Sjetimo se da je nekada za tu dragocjenu brojku bilo potrebno odšetati do laboratorija, čekati u redu, laborantica bi iscijedila solidnu količinu krvi i za koji bi vam sat rekla rezultat. Koliko je korisno znati kakav si šećer imao prije dva i pol sata? Iz današnje perspektive poprilično smiješno i beskorisno.
Danas otvorite svoju elegantnu torbicu, bilo kad i bilo gdje, i s jednom sitnom kapljicom krvi, djeca ju zovu bubamara, za nekoliko sekundi imate savršeno precizan rezultat. Sva ta tehnologija zajedno s torbicom stane u dlan. Daleko nam je tehnologija dogurala. Vi samo trebate redovno mjeriti.
Neminovno je da ćete imati bolju kontrolu šećera ako više mjerite. Čak i ako katkad ne reagirate primjereno pa ne odete u šetnju ili ne popijete dodatnu tabletu. I dalje će regulacija biti bolja proporcionalno broju mjerenja. Svašta ćete otkriti ako redovno mjerite šećer – neku hranu koju vaš šećer ne voli, susjedu koja vam ga diže šećer ili da vam terapija koju je doktor odredio ne funkcionira jer vam šećer ne pada ispod 7, umjesto da ne raste iznad 7.
Rezultat mjerenja nam ne pokazuje trendove, odnosno kuda će se u budućnosti šećer kretati, al’ nam zato trenutno stanje pokazuje vrlo točno. To je posebno važno kod vrlo visokih i vrlo niskih razina šećera. Želite znati je li hipoglikemija blaga ili ste na vrlo opasnim granicama nadomak nesvijesti? Velika je razlika je li šećer 3,9 ili 1,1. I treba to ozbiljno shvatiti. Ako je šećer 22, situacija je vrlo ozbiljna. Onima čije se vrijednosti kreću u rasponu od 7-12 mmola savjetujem da odu svom doktoru i traže pomoć u doziranju inzulina ili novu vrstu tableta, jer takav šećer nije dobar.
Svi oni koji koriste senzore, žele se mjerenja u krvi riješiti zauvijek. No ne zaboravimo da sve u životu ima svoje prednosti i nedostatke, tako i senzori i trakice.
Točnost je najvažnija prednost koju trakice imaju u odnosu na senzor. Posebno je bitno potvrditi mjerenjem iz krvi iznimno visoke i iznimno niske vrijednosti sa senzora. Naime, senzor u takvim situacijama lošije mjeri nego kad je u dobrom rasponu. Dakle, puno je važnije znati precizno koliki je šećer kad je u opasnim granicama, nego kad smo otprilike u granicama normale.
Iako bismo rado da senzori budu savršeniji, to još uvijek nije tako. Zato ne možemo zanemariti mjerenje šećera u krvi. Ako se senzor može kalibrirati, kalibracijom ga vraćamo na pravi put ukoliko zastrani, a ako kalibracija nije moguća, mjerenje u krvi će nam pokazati imamo li ispravan ili neispravan senzor na ruci.
Dok ne izume potpuno savršene i točne senzore, provjera kvalitetnim aparatićem iz krvi je neophodna.
Za one koji nemaju pravo na senzor, trud uložen u mjerenje šećera u krvi i sitna kapljica krvi, minimum su brige za vlastito zdravlje i vlastite šećere.