Razvoj i unapređenje ljekarništva u Republici Hrvatskoj moj je osnovni posao no smatram da ljekarnička komora, kao i sve druge komore, moraju svoje resurse usmjeriti na stvaranje održivog suvremenog zdravstvenog sustava koji ćemo ostaviti generacijama koje dolaze iza nas.
Nužno je da usvojimo koncept u kojem su znanje kao najveća vrijednost, liječenje i zdravstvena skrb temeljena na dokazima te implementacija inovacija koje će donijeti kvalitetniju zdravstvenu zaštitu koju si ova zemlja može priuštiti.
Povećanje transparentnosti i odgovornosti u radu zdravstvenih radnika, jasni modeli napredovanja po mjerljivim vrijednostima, ulaganje u neovisnu edukaciju zdravstvenih radnika su promjene koje želim vidjeti do mirovine. Vječni sam optimist.
Volim vidjeti kako ljudi svoje snove pretvaraju u dobar posao. Smatram da je podržavanje takvih ljudi najbolji oblik domoljublja koji možemo imati.
Vrlo često pacijenti s dijabetesom tipa 2 dolaze k nama s pitanjima koja nisu stigli postaviti liječniku ili im nešto u terapiji nije sasvim jasno. Mnogi traže savjete o tome kako pravilno uzimati lijekove – treba li ih piti prije ili poslije jela, što ako propuste dozu ili kako ih kombinirati s dodacima prehrani ili prehranom. Sve više pacijenti traže informacije o interakcijama novopropisanih lijekova s kroničnom terapijom, što je za nas jako važna tema.
Osim toga, vrlo je često pitanje o korištenju pomagala, poput glukometara i trakica za mjerenje razine glukoze. Nerijetko pacijente zbunjuje i sam rezultat mjerenja – pitaju nas zašto im šećer varira, čak i kada se čini da su sve napravili kako treba.
Još jedna važna tema je prehrana. Mnogi pacijenti žele konkretne savjete o tome što jesti, kako izbjeći nagle skokove šećera i koje namirnice mogu pomoći u stabilizaciji glukoze u krvi.
Kod pacijenata koji prvi put koriste inzulin ili GLP-1 agoniste u obliku injekcije, često primjećujemo strah i nesigurnost. Neki su zabrinuti zbog primjene – kako i gdje ubosti iglu, je li bolno, što ako pogriješe? Posebno je teško s onima koji imaju izrazit strah od igala.
Još jedan izazov je pravilno rukovanje inzulinima – neki pacijenti nisu svjesni da se neotvoreni inzulini moraju čuvati u hladnjaku, a drugi ih pogrešno miješaju ili ne znaju pravilno dozirati.
S pomagalima za mjerenje šećera, problemi su često tehnički – pacijentima treba pokazati kako koristiti glukometar, kako ubaciti trakicu, gdje ubosti prst, kako interpretirati rezultate. Iako su ta pomagala osmišljena da budu što jednostavnija, početnicima je sve to novo i često im treba dodatno objašnjenje. Vrlo često zaborave promijeniti baterije, a na uređajima im se prikazuju razne informacije o nefunkcioniranju koje ne znaju sami protumačiti ni popraviti. U tim situacijama „uskačemo“ kako bi im olakšali i osigurali mogućnost mjerenja glukoze.
Upite za kompleksna pomagala poput inzulinskih pumpi imamo rijetko, za takvo savjetovanje često moramo i mi učiti da bi pomogli.
Jedan od načina na koji možemo primijetiti da pacijent možda ne uzima lijekove redovito jest kada ne dolazi po novu dozu na vrijeme. Primjerice, ako vidimo da bi mu lijek već trebao ponestati, a on ga nije došao preuzeti, to može biti znak da terapija nije redovita.
Najlakše nam je nesuradljivost primijetiti kod pacijenata koji imaju ponavljajuće recepte za kroničnu terapiju. Tada se vidi koliko je pacijent puta „preskočio“ svoju terapiju iako značajan broj pacijenata ne ide uvijek u istu ljekarnu. Nesuradljivost pacijenata ugrožava postizanje kliničkih i zdravstvenih ishoda, a ljekarnici su sigurno u najboljoj poziciji da educiraju pacijente i utječu na taj problem.
U takvim situacijama često pristupamo pacijentima s pitanjem: „Kako vam ide s terapijom? Jeste li imali kakvih problema?“ Tako pokušavamo otvoriti razgovor i saznati postoji li neki razlog za neredovitost – je li riječ o nuspojavama, zaboravljanju ili strahu od lijekova. Ako primijetimo da se pacijent bori s pridržavanjem terapije, nudimo savjete o tome kako lakše zapamtiti doze koristeći podsjetnike, aplikacije ili dnevnik lijekova te, ako je potrebno, sugeriramo da se posavjetuje s liječnikom o prilagodbi terapije.
Dijabetičari tipa 2 često uzimaju više lijekova jer osim šećerne bolesti obično imaju i pridružene zdravstvene probleme. U prosjeku, uzimaju između četiri do šest različitih lijekova. Uz terapiju za dijabetes, često koriste lijekove za regulaciju krvnog tlaka, snižavanje kolesterola, zaštitu bubrega ili liječenje neuropatije.
Naš zadatak kao ljekarnika je osigurati da pacijent razumije kako pravilno uzimati te lijekove i izbjeći moguće interakcije. Često ih podsjećamo na pravila uzimanja – primjerice, neki lijekovi se ne smiju uzimati istovremeno, neki se moraju uzimati natašte, a drugi s hranom. Također, savjetujemo pacijentima na što trebaju obratiti pozornost, poput nuspojava ili interakcija s hranom.
Razgovor uglavnom počinje s uvodom što je GLP-1. On se prirodno oslobađa u crijevima nakon obroka i pomaže gušterači da proizvodi inzulin, koji snižava šećer u krvi. Osim toga, usporava pražnjenje želuca i šalje mozgu signal da smo siti. Problem kod osoba s dijabetesom tipa 2 je što ovaj hormon često ne radi dovoljno dobro. Važno je objasniti pacijentima način na koji lijek djeluje na njihovo tijelo. To je jedan od najvećih aktivatora povjerenja u lijek i suradljivost pacijenta na propisanu terapiju.
Kada pacijenti dođu s pitanjem o lijekovima za mršavljenje, važno nam je da razumiju kako oni djeluju i da nisu čarobno rješenje. Ovi lijekovi, poput GLP-1 agonista, mogu pomoći u smanjenju apetita i posljedično dovesti do gubitka kilograma i poboljšanja razine šećera u krvi. Za pacijente s dijabetesom tipa 2 važna je informacija o dvostrukom pozitivnom djelovanju GLP-1 na njihovo zdravlje, regulacija šećera i smanjenje tjelesne težine.
No, ključna je poruka da lijekovi ne mogu zamijeniti zdrav način života – pravilna prehrana i tjelovježba i dalje su najvažniji. Promocija tih lijekova, dozvoljenim i nedozvoljenim kanalima je izazvala veliku pomamu, banaliziranje sigurnosnog profila tih lijekova i mogu sigurno reći da su nam ti lijekovi dali „dosta posla“ u ljekarnama. Nestašica lijeka za one kojima su lijekovi propisani na recept ili pokušaji da dođu do lijeka bez recepta, razlozi su velikog broja verbalnih, ali i fizičkih sukoba u ljekarnama.
Definitivno primjećujemo značajan porast interesa za ove lijekove, osobito u posljednjih godinu dana. To, nažalost, često dovodi do nestašica, pa su neki pacijenti frustrirani jer im terapija nije stalno dostupna.
Što se tiče cijene, reakcije su različite, ali jako malo pacijenata prigovara na cijenu. Neki su spremni uložiti novac u terapiju jer su zadovoljni rezultatima, dok su drugi ipak iznenađeni doplatom na lijek. Pacijenti koji kupuju lijek na privatni recept, ne pitaju za cijenu lijeka.
Primarno bih rekla da nam nedostaje uvažavanje i poštovanje našeg znanja i truda. Dodatni naš problem je što se sve promjene u sustavu prelamaju na nama, promjena cijena, nova lista lijekova, nefunkcioniranje CEZIH-a, sve te promjene potpuno izvan naše kontrole - nažalost kolege u ljekarnama „pokupe“ sve frustracije pacijenata.
Da bismo kvalitetno radili svoj posao, treba nam otvorena komunikacija od strane pacijenata, uvid u povijest propisanih lijekova te dovoljno vremena za svakog pacijenta. Važno nam je da ljudi koji dolaze u ljekarne poštuju to da neki naši pacijenti zbog kompleksnosti terapije, traže malo više vremena i da „glasno požurivanje“ ne pomaže.
Zajedno, kroz uzajamno poštovanje i otvorenu komunikaciju, možemo stvoriti okruženje u kojem se svaki pacijent osjeća podržano, a svaki ljekarnik može s punom pažnjom i stručnošću pružiti najbolju moguću skrb.
Nataša Ban Toskić liječnica je obiteljske medicine i predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM). Aktivno se zalaže za unaprjeđenje uvjeta rada i prava liječnika obiteljske medicine te bolje organiziran zdravstveni sustav u Hrvatskoj, posebno u segmentima zdravstvene skrbi za kronične bolesnike.
Koji su glavni izazovi s kojima se liječnici obiteljske medicine suočavaju u pružanju skrbi pacijentima s kroničnim bolestima, poput dijabetesa?
Skrb za pacijente s kroničnim bolestima, posebno dijabetesom, predstavlja kompleksan izazov zbog potrebe za kontinuiranom kontrolom i prilagodbom terapije. Za to je potrebno dosta vremena i posvećenost svakom pacijentu na jedinstven način. Obiteljski liječnici često se suočavaju s prevelikim administrativnim opterećenjem i prevelikim brojem pacijenata, što im otežava rad. Unatoč tome, ključ je u izgradnji povjerenja i redovitom praćenju pacijenata kako bi se osigurala optimalna skrb, a to je zapravo moguće jedino obiteljskim liječnicima. Zbog toga je dobro organizirana i optimalna obiteljska praksa u Hrvatskoj temelj kvalitetne skrbi, posebno za kronične bolesnike.
Nažalost, liječnici obiteljske medicine danas ne mogu propisivati cjelovitu terapiju za liječenje dijabetesa. Mogu, primjerice, propisivati inzulin, ali ne i određene tablete, što stvara nepotreban odlazak pacijenata dijabetologu i dodatno opterećuje sustav.
Nataša Ban Toskić
Kako procjenjujete ulogu preventivnih mjera u obiteljskoj medicini u sprječavanju razvoja kroničnih bolesti?
Prevencija je važan aspekt u sprječavanju razvoja kroničnih bolesti poput dijabetesa. Obiteljski liječnici imaju jedinstvenu priliku redovno viđati, komunicirati i upoznati sve članove obitelji. Na taj način mogu primijetiti neke njihove ustaljene prehrambene ili životne navike te ukazati na potencijalne zdravstvene posljedice. Kroz redovnu komunikaciju možemo educirati pacijente o važnosti zdravih životnih navika, redovitog vježbanja i pravilne prehrane. Na taj način možemo smanjiti rizik od razvoja bolesti i poboljšati kvalitetu života pacijenata.
Kako najnovija tehnologija i lijekovi mogu poboljšati skrb za dijabetičare?
Tehnologija nudi značajan potencijal u praćenju i upravljanju dijabetesom. Omogućava kontinuirano praćenje šećera u krvi, prilagodbu terapija u stvarnom vremenu i bržu komunikaciju između pacijenta i liječnika. Što se tiče lijekova, tu imamo široku paletu odabira koja se može prilagoditi svakom pacijentu i njegovim potrebama. Otežavajuće je osigurati da svi pacijenti imaju pristup svim lijekovima i tehnologijama te da ih znaju koristiti. No, ako pratimo dobre ishode liječenja i pacijenti imaju dobre rezultate kontrole dijabetesa, smanjit će se troškovi liječenja komplikacija, a više novca može biti usmjereno na prevenciju i kontrolu dijabetesa, na dobrobit svih nas.
Koje korake vidite kao prioritetne za poboljšanje kvalitete skrbi za dijabetičare u obiteljskoj medicini?
Jedan od glavnih prioriteta je smanjenje administrativnog tereta koji ometa obiteljske liječnike u pružanju direktne skrbi pacijentima. Osim toga, potrebno je osigurati bolje financiranje i resurse za edukaciju pacijenata o samoupravljanju dijabetesom, kao i poboljšanje suradnje između primarne i specijalističke zdravstvene skrbi. Uspostavljanje kontinuiranih kontrola kroničnih bolesnika je nužno za dobre rezultate liječenja. Pacijenti bi trebali dolaziti na redovite preglede minimalno jednom godišnje kako bi se provjerili parametri koji pokazuju dal je njihov dijabetes dobro kontroliran ili je ipak potrebno nešto promijeniti u njihovoj terapiji ili životnim i prehrambenim navikama. Također, veliki doprinos kvaliteti skrbi bilo bi ponovno osnivanje savjetovališta za kronične bolesnike pri domovima zdravlja, gdje bi oboljeli od dijabetesa mogli dobiti savjete i edukaciju potrebnu za razumijevanje i samokontrolu svoje bolesti.
Kakvu samokontrolu osobe s dijabetesom tipa 2 bi trebale provoditi?
Osobe s dijabetesom tipa 2 trebale bi redovito mjeriti razinu šećera u krvi pomoću glukometra. Broj mjerenja ovisi o terapiji i preporukama liječnika. Kontrola glikiranog hemoglobina (HbA1c) također je važna, a preporučuje se svakih 6 do 12 mjeseci kod liječnika obiteljske medicine. Međutim, HbA1c se treba češće kontrolirati, svakih 3 mjeseca, dok se ne postignu ciljne vrijednosti ili kada postoji klinička sumnja da bolest nije dobro regulirana. . Ona ne treba biti niti intenzivna niti profesionalna, dovoljna je šetnja ako je osobi sve drugo preveliki napor, ali mora biti redovna. Promjena prehrambenih navika je ključna, osobito smanjenje unosa ugljikohidrata i šećera. Umjesto slatkiša, gaziranih sokova i grickalica, potrebno je povećati konzumaciju povrća, voća i kvalitetnog mesa i grahorica. Kontrola tjelesne težine, zdrava prehrana i redovita tjelovježba uz korištenje lijekova i tehnologije za kontrolu dijabetesa omogućavaju dobru regulaciju šećera u krvi.
Koliko je važna uloga obitelji u liječenju pacijenata s kroničnim bolestima poput dijabetesa?
Uloga obitelji je neprocjenjiva. Podrška obitelji može značajno utjecati na uspjeh liječenja, jer motivira pacijente i pomaže im u pridržavanju preporučenih terapija i promjena u načinu života. Obiteljski liječnici jedini mogu i trebaju surađivati s obiteljima kako bi osigurali holistički pristup liječenju.
Živjeti s dijabetesom tipa 2 znači balansirati na tankoj liniji. Moramo pažljivo pratiti svoju prehranu i odlučivati između zdravije hrane i hrane koja nas više veseli. Redovito pratiti razinu šećera u krvi i reagirati ako su brojke previsoke. Uz to dijabetičari se često suočavaju s osjećajem krivnje, tuge ili ljutnje zbog toga što ne mogu više biti potpuno bezbrižni.
Društveni život može biti pogođen, jer ponekad moraju gledati dok drugi jedu, a ponekad jesti ono što inače ne bi. Dodatni troškovi lijekova i dijabetičkih pomagala mogu opteretiti i njihovu financijsku situaciju. Unatoč svim tim izazovima, dijabetičari su izuzetno snažne osobe koje se svakodnevno bore za svoje zdravlje, pokazujući upornost i odlučnost koju mogu samo ponekad zanemariti.
Uz svakodnevnu brigu o dijabetesu trebate i redovite preglede. Godišnji pregled kod liječnika obiteljske medicine je kao mali servis za vaše zdravlje. Uz sve medicinske pretrage, liječnik vam može pomoći i u upravljanju tim izazovima i pružiti emocionalnu podršku.
Možda se pitate zašto je toliko važno ići na preglede, pogotovo ako se osjećate dobro. Pa, zamislite da imate malu pukotinu na gumi svog automobila. Dok vozite, možda je i ne primjećujete, ali s vremenom će se ta pukotina sve više širiti i na kraju će guma puknuti. Isto je i s dijabetesom – promjene se događaju polako i tiho, a mi ih možda čak ni ne osjećamo. No, redovitim pregledima možemo te promjene otkriti na vrijeme i spriječiti veće probleme.
Što sve radimo na tim pregledima?
Tijekom pregleda, liječnik će vas pažljivo poslušati, izmjeriti vam tlak, provjeriti vid, uzeti krv za analizu i odgovoriti na sva vaša pitanja. To je vaša prilika da razgovarate o svemu što vas muči, o tome kako se osjećate, što jedete, koliko se krećete. Ako rezultati vaše samokontrole nisu zadovoljavajući, popričat ćete o tome što se sve može promijeniti. A ako nikako ne uspijevate, uputit će vas specijalisti dijabetologu, nutricionistu ili psihologu.
Zašto je važno pripremiti se za pregled?
Prije odlaska kod liječnika, napravite popis svih pitanja koja vas zanimaju. Možete pitati o novim lijekovima, o prehrani, o tjelovježbi, o komplikacijama. Dijabetes nije samo bolest nego način života, zato svaki aspekt našeg života od stresa do spavanja utječe na šećer u krvi.
Ako imate neke nove simptome, poput umora, žeđi, čestog mokrenja, zapišite ih i kada se javljaju, te ispričajte vašem liječniku obiteljske medicine.
Ponesite sa sobom dnevnik šećera. Tako ćete liječniku moći pokazati kako se vaše razine šećera mijenjaju tijekom vremena. Dnevnik će biti puno korisniji ako u njega zapišete i što ste pojeli. Tako ćete vi i liječnik lakše uočiti u koje doba dana su vam šećeri lošiji ili koja hrana vašem šećeru posebno škodi.
Ponesite popis svih lijekova koje uzimate bilo na recept i one koje ste kupili bez recepta jer neki lijekovi mogu dodatno utjecati na šećer u krvi.
Zašto je važno biti aktivan sudionik u svom liječenju?
Vaš liječnik je tu da vam pomogne, ali vi ste glavni igrač u ovoj igri. Redovitim pregledima pokazujete da vam je stalo do svog zdravlja i da želite živjeti što kvalitetniji život. Komplikacije šećerne bolesti su jako teške, a ako čovjek drži šećer pod kontrolom odnosno u razinama u kojima je potrebno, može te komplikacije izbjeći ili ih ublažiti.
Redovni pregledi su vaša investicija u vaše zdravlje, a kvalitetan liječnik obiteljske medicine važan saveznik u snalaženju i pronalaženju optimalne skrbi i životnog stila koji će vam pomoći da što dulje živite zdravo i osjećate se jako dobro unatoč dijabetesu tipa 2.
Tako da, odšetajte do svog liječnika obiteljske medicine već sutra, vrijeme juri brže nego što vam se čini i vjerojatno je već prošlo neko vrijeme otkad ste napravili posljednju kontrolu.
Želimo vam puno zdravlja i uspjeha u upravljanju vašim dijabetesom!
Agonisti GLP-1 vrsta su lijekova koja se preporučuje osobama s dijabetesom tip 2 radi smanjivanja razine šećera u krvi i tjelesne težine, kao i za zaštitu od srčanog i moždanog udara kod onih koji boluju od srčanih bolesti. Naučite više o ovim lijekovima, uključujući i nuspojave, kako djeluju te njihovu ulogu u dijabetesu i zdravlju srca.
Na žalost, osoba s dijabetesom ima dvostruko veći rizik za srčana oboljenja ili moždani udar, nego osoba koja ne boluje od dijabetesa. Bolest srca ponekad se opisuje kao „tiho“ stanje jer često nema simptoma dok se ne dogodi srčani ili moždani udar. Zbog toga je za osobe s dijabetesom osobito važno poduzeti mjere kako bi zaštitili srce. Udružili smo se s udrugom American Heart Association (Američka udruga za srce!?!?) i inicijativom American Diabetes Association’s Know Diabetes by Heart (KDBH), kako bi vam srce bilo zdravo, ako imate šećernu bolest.
Postoji mnogo načina da zaštitite svoje srce i smanjite rizik od srčanih oboljenja kada živite s dijabetesom – lijekovi za snižavanje kolesterola (statini), prestanak pušenja i tjelovježba posebno su važni. Međutim, pokazalo se da noviji lijekovi, uključujući SGLT-2 inhibitore i agoniste receptora sličnih glukagonu (GLP-1), štite srce i smanjuju rizik od mnogih specifičnih ishoda povezanih sa srcem za osobe s dijabetesom tip 2. Ovaj će se članak usredotočiti na GLP-1 lijekove.
Peptid sličan glukagonu 1 (GLP-1) je hormon koji se proizvodi u crijevima i pomaže u regulaciji apetita i razine šećera u krvi. U kombinaciji s glukozom, GLP-1 potiče lučenje inzulina nakon što pojedete.
GLP-1 su lijekovi koji djeluju poput hormona GLP-1 koji se proizvodi u vašem tijelu, pomažući regulirati razinu šećera u krvi na nekoliko načina, pa tako:
Ovi lijekovi pomažu regulirati razinu šećera u krvi osobama s dijabetesom tip 2; također smanjuju i apetit, što često rezultira smanjenjem tjelesne težine i rizika od srčanih oboljenja (srčani i moždani udar). Neki od ovih lijekova su također smanjili potrebu za inzulinom koji bi osobe s dijabetesom tip 2 mogle trebati. Većina GLP-1 agonista ubrizgava se potkožno kao i inzulin, dok je Rybelsus dostupan u obliku tableta koje se uzimaju oralno.
Članak je preveden i prilagođen, a izvorno dostupan na:
https://diatribe.org/what-are-glp-1-agonists-and-how-can-they-help-your-heart
p.s. GLP lijekovi su na preporuku dijabetologa dostupni i preko HZZO-a, uz određene preduvjete.
Mjerenje šećera u krvi je i dalje najtočniji, najprecizniji i najrelevantniji rezultat koji možete dobiti. I to ne u laboratoriju nego u udobnosti svog naslonjača. Ako mislite da vam prolijevanje krvi nije najugodnija aktivnost, draže vam je recimo gledanje Netflixa, podsjetit ću vas zašto je na mjerenje šećera u krvi ipak dobro potrošiti vrijeme.
Sjetimo se da je nekada za tu dragocjenu brojku bilo potrebno odšetati do laboratorija, čekati u redu, laborantica bi iscijedila solidnu količinu krvi i za koji bi vam sat rekla rezultat. Koliko je korisno znati kakav si šećer imao prije dva i pol sata? Iz današnje perspektive poprilično smiješno i beskorisno.
Danas otvorite svoju elegantnu torbicu, bilo kad i bilo gdje, i s jednom sitnom kapljicom krvi, djeca ju zovu bubamara, za nekoliko sekundi imate savršeno precizan rezultat. Sva ta tehnologija zajedno s torbicom stane u dlan. Daleko nam je tehnologija dogurala. Vi samo trebate redovno mjeriti.
Neminovno je da ćete imati bolju kontrolu šećera ako više mjerite. Čak i ako katkad ne reagirate primjereno pa ne odete u šetnju ili ne popijete dodatnu tabletu. I dalje će regulacija biti bolja proporcionalno broju mjerenja. Svašta ćete otkriti ako redovno mjerite šećer – neku hranu koju vaš šećer ne voli, susjedu koja vam ga diže šećer ili da vam terapija koju je doktor odredio ne funkcionira jer vam šećer ne pada ispod 7, umjesto da ne raste iznad 7.
Rezultat mjerenja nam ne pokazuje trendove, odnosno kuda će se u budućnosti šećer kretati, al’ nam zato trenutno stanje pokazuje vrlo točno. To je posebno važno kod vrlo visokih i vrlo niskih razina šećera. Želite znati je li hipoglikemija blaga ili ste na vrlo opasnim granicama nadomak nesvijesti? Velika je razlika je li šećer 3,9 ili 1,1. I treba to ozbiljno shvatiti. Ako je šećer 22, situacija je vrlo ozbiljna. Onima čije se vrijednosti kreću u rasponu od 7-12 mmola savjetujem da odu svom doktoru i traže pomoć u doziranju inzulina ili novu vrstu tableta, jer takav šećer nije dobar.
Svi oni koji koriste senzore, žele se mjerenja u krvi riješiti zauvijek. No ne zaboravimo da sve u životu ima svoje prednosti i nedostatke, tako i senzori i trakice.
Točnost je najvažnija prednost koju trakice imaju u odnosu na senzor. Posebno je bitno potvrditi mjerenjem iz krvi iznimno visoke i iznimno niske vrijednosti sa senzora. Naime, senzor u takvim situacijama lošije mjeri nego kad je u dobrom rasponu. Dakle, puno je važnije znati precizno koliki je šećer kad je u opasnim granicama, nego kad smo otprilike u granicama normale.
Iako bismo rado da senzori budu savršeniji, to još uvijek nije tako. Zato ne možemo zanemariti mjerenje šećera u krvi. Ako se senzor može kalibrirati, kalibracijom ga vraćamo na pravi put ukoliko zastrani, a ako kalibracija nije moguća, mjerenje u krvi će nam pokazati imamo li ispravan ili neispravan senzor na ruci.
Dok ne izume potpuno savršene i točne senzore, provjera kvalitetnim aparatićem iz krvi je neophodna.
Za one koji nemaju pravo na senzor, trud uložen u mjerenje šećera u krvi i sitna kapljica krvi, minimum su brige za vlastito zdravlje i vlastite šećere.