Nesumnjivo je da neke osobe imaju veću genetsku predispoziciju od drugih za obolijevanje od dijabetesa tipa 2.
Moguće je da se dvije osobe ne brinu jednako za svoje zdravlje, nekvalitetno se hrane i donose loše odluke, pa da jedna oboli od dijabetesa, a druga od nečega drugog, ili možda ipak ostane zdrava i čila do duboke starosti (što je ipak manje vjerojatno).
Dakle, ne možemo utjecati na genetsku sklonost, ali način života koji će ispoljiti genetsku sklonost prema nekoj bolesti u popriličnoj je mjeri u našim rukama.
Preuzmite brošure:
Toga moramo biti svjesni iako nam se često čini, kada se kaže "Ah, to je zbog načina života", da je taj "način života" naprosto nešto što je zadano i nepromjenjivo.
Nije ni zadano niti nepromjenjivo, tu na scenu dolaze naša volja, znanje i prioriteti, odnosno želja da zdravlje sačuvamo.
I to je, naravno, bolje učiniti na vrijeme, iako je važno učiniti sve što se može i kada je zdravlje već narušeno.
Iako bismo svi mi rado imali šarenu tableticu koja će riješiti sve naše zdravstvene i životne probleme, takva još nije izumljena.
Štoviše, dio ljudi koji će čitati ove stranice imaju problem sa šećerom u krvi upravo zbog farmakoloških proizvoda kojima su pokušali popraviti neke druge loše životne odluke. Na primjer, kortikosteroidi, tiazidi, betablokatori i statini mogu potaknuti razvoj dijabetesa tipa 2.
Dok je odgovornost pojedinca za vlastito zdravlje u nekim aspektima olakšana zbog razvoja zdravstvene industrije, u drugim je aspektima otežana zbog modernog načina života. No, odgovornost pojedinca za vlastito zdravlje i dalje je nedvojbena i mora biti temeljena na znanju i razumijevanju svih čimbenika koji utječu na stanje našeg organizma, zdravlja i prosperiteta.
Paradoksalno je da je, u doba najmodernije medicine, visoke industrijaliziranosti i informatizacije koja služi olakšavanju svakodnevnih poslova te široke dostupnosti informacija, potrebno intervenirati u osvješćivanje važnosti očuvanja zdravlja, usporavanja životnog tempa i ulaganja u kvalitetnu prehranu.
No, trendovi nikada nisu stalni, samo je mijena stalna, pa će tako i ovi negativni trendovi morati potaknuti želju za promjenom i ponovnim otkrivanjem nekih izgubljenih vrijednosti.
Pročitajte odlomak "Vaše je zdravlje u vašim rukama", jer to zaista jest istina. I ne zaboravite da vrijedi boriti se, istraživati i tragati za tim ciljem.
Dijabetes tip 2 kronična je, progresivna degenerativna bolest metabolizma, koja se reflektira na tijelo, duh i emocije. Priča počinje mnogo prije dijagnoze.
Osobe koje bi u tridesetima ili četrdesetima trebale biti u naponu fizičke i mentalne snage, vrlo polagano, ali kontinuirano počinju osjećati gubitak vitalnosti.
Rezultat je to dugogodišnjeg iscrpljivanja ili nepoštivanja potreba organizma ‒ nedovoljno sna, stimulansi poput kave i šećera, iscrpljivanje na poslu, neredoviti obroci, obroci na brzinu, nutritivno siromašni, rafinirani i kalorični obroci, najveći dio vremena proveden u sjedećem položaju, u zatvorenom prostoru i pod utjecajem zračenja.
Većine ovih čimbenika smo svjesni, ali brz ritam svakodnevice otežava nam da stanemo i razmislimo o životnim prioritetima. Istovremeno, navike su već toliko ukorijenjene da ih je gotovo nemoguće promijeniti te život najčešće teče dalje po inerciji.
U trenutku kada se počinju primjećivati prvi znaci poremećaja metabolizma glukoze, on je najčešće već dulje prisutan.
Osobe postaju pacijenti kojima se prepisuju farmakološki proizvodi. Dobivaju se i dijetetičke smjernice, u edukaciju o prehrani ulaže se minimalno vremena.
Time je drastično smanjena vjerojatnost da će pacijent razumjeti i prihvatiti važnost promjene prehrane.
Iako su kratka savjetovanja s liječnikom opće medicine ili liječnikom specijalistom u skladu s traženom efikasnošću zdravstvenog sustava, (pre)velik broj pacijenata koje jedan liječnik prima ne daje kvalitetne rezultate - nedovoljno je vremena za kvalitetan razgovor i edukaciju o tome što se osobi događa niti o očekivanom razvoju bolesti.
Za neke bolesti to nije neophodno, ali u tu skupinu zasigurno ne pripada najčešća i najkompliciranija "samoupravljačka" bolest modernog svijeta – dijabetes.
Farmakološki proizvodi, prehrana i fizička aktivnost dobro su poznata baza kontrole dijabetesa, a dvije i pol od te tri točke odgovornost su pacijenta, za što je nužno znanje, motivacija i snažna volja.
Uvođenjem tableta opća se slika i pokazatelji parametara glukoze (GUK) poboljšavaju, bez obzira na prehranu.
No, već nakon šest do dvanaest mjeseci efekt tableta se smanjuje i dolazi do blagog, ali kontinuiranog rasta šećera u krvi.
Paralelno se povećavaju doze ili uvode nove vrste lijekova kako bi se odgovorilo na ovo smanjenje efekta tableta.
Na kraju tog puta je inzulin i stanje u kojem se jedino egzogenim inzulinom GUK drži pod kontrolom. Izbjegavanje upotrebe inzulina u ovoj fazi zasigurno nije adekvatna reakcija.
Šećeri cijelo to razdoblje mogu biti u manje ili više prihvatljivom rangu, ali da bi se taj rang održao, nesumnjivo je potrebno ulagati sve više truda, odnosno: inzulinska rezistencija, koja je srž problema od samog početka, pogoršava se, dok se posljedica te rezistencije – visok šećer u krvi ‒ pokušava kontrolirati.
Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili nemoći.
Narušeno zdravlje pojedinca nedvojbeno utječe na kvalitetu života s fizičkog, duševnog te sve više i financijskog aspekta.
Dijabetes je tim gori što je progresivan. U samom početku problemi su skoro nezamjetljivi i jednostavno ih je zanemariti. S vremenom se zdravlje sve više narušava, sve do mogućeg otkazivanja očiju, bubrega ili srca. A zašto bismo takvo što dopustili ako možemo utjecati na ishode?
Ne zaboravimo kamene temeljce očuvanja zdravlja svakog čovjeka, ne samo dijabetičara. Dovoljno sna i odmora, ograničeno vrijeme provedeno pred izvorima zračenja (mobitel, televizor, računalo), organska i neprocesirana hrana, primjerena količina hrane, vitamini, minerali, esencijalne masne kiseline, izbjegavanja stresa i premorenosti te umjerenost u svemu što činimo.
Kvalitetna se prehrana temelji na kvalitetnim namirnicama ili "pravoj hrani". Prava je hrana uzgojena lokalno, sezonski i na plodnom zemljištu, pomoću sunca i vode, bez uporabe kemikalija, svježe ubrana i pravilno pripremljena, a ne industrijski prerađena.
Jednostavnije rečeno, ljudi hranu mogu ubrati, ne mogu je proizvesti. Zemljište iscrpljeno umjetnim gnojivima, herbicidima, pesticidima, višekratnim uzgojem (istih) usjeva na istom tlu ne omogućava biljkama kvalitetno hranjivo za razvoj niti pruža organizmu kvalitetne gradivne elemente za visoku razinu energije, vitalnosti i otpora bolestima.
Hrana proizvedena u tvornici ne može parirati "bakinom vrtu, voćnjaku i staji", samo što to na etiketama ne piše.
Više ne živimo u vremenu u kojem je pojedinac teško dolazio do znanja. Živimo u informatičkom vremenu u kojem je dostupnost informacija predimenzionirana, a što ispred svih nas stavlja drugačiji izazov – kako od šume vidjeti drvo? I kako ne zaboraviti jednostavne životne istine?
Omega 3 masne kiseline (EPA, DHA iz ribe i ribljeg ulja te alfa-linolenska kiselina iz lanenog i bučinog ulja) imaju ključnu ulogu u izgradnji i funkcioniranju staničnih membrana. Gotovo svaki dijabetičar pokazuje znakove manjka omega 3 masnih kiselina.
Ako postoji prehrambeni deficit ovih vitalnih hranjiva, stanične membrane postaju krute i ljepljive, umjesto da su glatke i elastične. Time je transport u unutrašnjost stanice otežan, kako drugih elemenata, tako i glukoze.
Esencijalne masne kiseline tako se zovu zato što organizam bez njih ne može preživjeti. Ljudski organizam može sam sintetizirati sve osim dvije masne kiseline:
Ove masne kiseline sastavni su dio biljnih ulja (laneno, bučino, kokosovo, sezamovo, nerafinirano (!) suncokretovo ulje) i u užem smislu možemo ih smatrati esencijalnima za ljudsku prehranu.
Za razliku od biljnih izvora, riblje ulje bogato je dugolančanim polinezasićenim omega 3 masnim kiselinama (EPA i DHA). Tako, na primjer, možete konzumirati mješavinu ribljeg i lanenog ulja (u omjeru 1: 2), i to 1 do 3 puta na dan po 1 jušnu žlicu uz jelo.
Na suplementima (nadopune prehrane) ćete naći upute o preporučenim količinama, a možete i sami dalje istraživati.
Uz dodatak prehrani u obliku ribljeg ulja, poželjno je izbaciti margarin i jeftina procesirana ulja na kojima pripremamo hranu te umjesto njih upotrebljavati kvalitetne masti ili ulja. Dakle, kvalitetna ulja su hladno prešana, neprocesirana i daleko skuplja od svojih rafiniranih pandana.
Čak je i stara, u našim krajevima nekad u širokoj upotrebi, a danas zaboravljena svinjska mast zdravija od margarina.
Vitamini iz grupe B vitamina često manjkaju, a potrebni su dijabetičarima.
Iako je većina komplikacija dijabetesa uzrokovana povišenim vrijednostima šećera u krvi, postoje studije koje upućuju na to da je neuropatija uzrokovana manjkom vitamina B, a ne isključivo povišenim vrijednostima šećera u krvi.
Vitamin B3 (niacin) sastavni je dio čimbenika tolerancije glukoze (GTF) i na taj način utječe na regulaciju funkcije inzulina. Osim toga, obnavlja beta stanice gušterače i potiče ih na bolju produkciju inzulina.
Vitamin B6 (piridoksin) koristan je u smanjenju reakcije intolerancije na inzulin, kod liječenja dijabetičke neuropatije (oštećenja perifernih živaca).
Vitamin B1 (tiamin) također je efikasan u sprečavanju neuroloških komplikacija dijabetesa.
Vitamin B12 (kobalmin) još je jedan iz grupe B vitamina važan u liječenju dijabetičke neuropatije, ali i retinopatije (oštećenja mrežnice oka).
Kao nadopuna u prehrani i nutritivni terapeutik vitamin B12 daje se u obliku cijanokobalmina.
Na primjer, tablete Neurobion multivitaminski su pripravak koji sadrži kombinaciju vitamina B. Kod nas se mogu dobiti samo preko recepta, ali ne na račun HZZO-a.
Magnezij je jedan od osnovnih mikroelemenata u ljudskoj prehrani s cijelim nizom važnih funkcija koje obavlja u organizmu.
Deficit magnezija jedan je od češćih nedostataka mineralnog metabolizma kod dijabetičara.
Ova nas činjenica ne mora čuditi ako znamo da magnezij ima važnu ulogu u održavanju strukture i funkcioniranju beta stanica gušterače i u lučenju inzulina te na taj način i u održavanju normalne razine glukoze u krvi i njezinog transporta u stanice.
Jednako je važan i za produkciju energije u staničnim mitohondrijima.
Krom j,e uz vanadij, esencijalni mineral u tragu i neophodan je dijabetičarima.
Ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata te zajedno s vitaminom B3, sudjeluje u sintezi čimbenika regulacije inzulina i tako poboljšava funkciju inzulina. Povećava i omogućava rad inzulinskih receptora na membranama stanica.
Razlikujemo vitamine i minerale iz hrane, proizvedene iz hrane i stavljene u bočice i potpuno sintetske vitamine i minerale isto u obliku tableta.
Na primjer, vitamina B ima u svježoj germi, kroma u cvjetnom prahu.
Važno je znati da su vitamini i minerali proizvedeni iz hrane, u usporedbi sa sintetskim vitaminima, daleko superiorniji, no nažalost, i skuplji i nedostupniji.
Uz to, kod njihove upotrebe ne može doći do predoziranja, dok je predoziranje sa sintetskim vitaminima moguće.
Alfa-lipoičnu i linolensku kiselinu već smo spomenuli. Omega 3 esencijalna kiselina (EPA i DHA) izvrsna je u kombinaciji s uljem noćurka koje je bogato gama-linolenskom kiselinom (GLA).
GLA je dugolančana omega 6 polinezasićena masna kiselina s dobrim antiupalnim djelovanjem, antitrombotičkim djelovanjem (smanjuje zgrušavanje krvi) te, isto tako, dobrim antilipemičkim djelovanjem (smanjuje razinu masnoća u krvi). Zbog svog antiupalnog djelovanja GLA ima naročito dobar efekt u smanjenju dijabetičke neuropatije.
Alfa-lipoična kiselina (ALK) disulfidni je spoj koji kao koenzim sudjeluje u mnoštvu vitalnih kemijskih reakcija u kojima se u mitohondrijima stvara stanična energija.
ALK je moćan antioksidant, djeluje antiaterogeno, poboljšava mikrocirkulaciju i reperfuziju tkiva oštećenog ishemijom (pomanjkanje krvi u pojedinim organima zbog embolije, tromboze, grča) te štiti od štetnog efekta različitih vrsta toksina.
ALK je možda najefikasniji u liječenju dijabetičke neuropatije ‒ u oštećenim živcima djeluje antioksidantno, poboljšava dotok krvi, kisika te stimulira rast novih neurona.
Ovo dovodi do redukcije bola, parestezija (utrnulost) te osjećaja pečenja u područjima oštećenih živaca, naročito u nogama.
Betain hidroklorid supstancija je koja u želucu oslobađa klorovodičnu kiselinu i takav preparat naročito je pogodan za pacijente koji boluju od smanjene sekrecije želučane kiseline (hipoklorhidrija).
Takvih je osoba ‒ kojima svaka hrana teško pada na želudac, izazivajući osjećaj punoće, nadutosti, težine, žgaravice i podrigivanja, bolova i mučnine ‒ nažalost sve više i, suprotno očekivanom, njihove se smetnje često pogrešno tumače kao smetnje kod kojih postoji višak želučane kiseline.
